Zub pronađen u Srbiji decenijama je vođen kao životinjski, a riječ je o ljudskom očnjaku koji je neko nosio oko vrata prije šest i po hiljada godina

Zabuna je otkrivena tek kada su predmet ponovo pregledali arheolog Nemanja Marković i njegova kolegica Ana Maričić.

Ustanovili su da nije riječ ni o perli ni o životinjskom zubu.

Riječ je o ljudskom očnjaku, izvađenom iz ostataka osobe koja je do tada već bila mrtva.

"Moja prva reakcija bila je radoznalost, prije nego iznenađenje", rekao je Marković.

Zašto je nalaz izuzetan

Ono što ovaj predmet izdvaja nije njegova starost.

Nakit od probušenih životinjskih zuba u praistoriji je bio uobičajen. Nalazi se na cijelom prostoru Evrope i ništa nije neobično.

Ljudski zub je druga stvar.

Prema onome što navode istraživači, ovo je jedini pouzdano dokumentovan ukras od ljudskog zuba ikada zabilježen u neolitu centralnog Balkana.

To znači da nije riječ o praksi koja je bila raširena, nego o nečemu što se izdvajalo i u vlastitom vremenu.

Šta se ne zna

Vrijedi biti pošten oko toga koliko toga ostaje otvoreno.

Ne zna se čiji je zub bio.

Ne zna se ni zašto je uzet. Postoji više mogućnosti koje arheolozi razmatraju kod ovakvih nalaza, od uspomene na preminulog člana porodice, preko obilježja položaja u zajednici, do predmeta uzetog od nekoga izvan zajednice.

Nijedna od tih mogućnosti nije potvrđena, i tekst ih navodi samo kao ono o čemu struka raspravlja.

Vinčanska kultura

Nalazište pripada vinčanskoj kulturi, jednoj od najvažnijih neolitskih kultura u Evropi.

Ta kultura se prostirala centralnim Balkanom otprilike između 5200. i 4200. godine prije nove ere.

Poznata je po naseljima s debelim kulturnim slojevima, po figuricama i po ranim tragovima obrade bakra.

Na samom nalazištu Vinča kod Beograda kulturni sloj je debeo desetak metara, što znači da su ljudi na istom mjestu živjeli stoljećima.

Koliko toga još stoji po policama

Ovaj slučaj nije usamljen i to je možda najzanimljiviji dio priče.

Muzejske zbirke po svijetu sadrže milione predmeta, a najveći dio njih pregledan je jednom, pri unosu.

Ono što je tada pogrešno određeno tako i ostaje, ponekad decenijama.

U posljednjih nekoliko godina objavljen je niz nalaza koji su na isti način ležali u ladicama. Među njima su i fosil koji je sedamdeset pet godina vođen kao pogrešna vrsta gmizavca, i kosti koje su decenijama stajale kao neodređeni ostaci mačke, a pripadale su izumrloj vrsti sabljozubog mačora.

U slučaju iz Srbije bilo je dovoljno da neko uzme predmet u ruke i pogleda ga pažljivije nego onaj prije njega.